Kažu, ako se želiš upisati u vječnost za života, napravi jedan od tri životna postignuća:
- Ostavi potomke
- Napiši knjigu ili
- Posadi drvo
Stoga, zamislite naš ponos dok nam potomci sade nove nasade autohtonih jabuka, svih 60 i nešto stabala, posađenih za neka buduća pokoljenja, upisana za sada tek u tajni Božji plan koji zovemo i daleka budućnost.
Pokoljenja uspavljivana poljoprivrednom tradicijom
Naši sinovi, devetogodišnjak i šestogodišnjak, ukorijenjeni su poljoprivrednom tradicijom.
Od kada znaju za sebe vezani su uz Lepenicu i lepenički kraj i uspavljivani su pričama o negdašnjim blagorodnim voćnjacima i bujnim pašnjacima koji su prehranjivali i odškolovali nekoliko generacija.
No, dječje oči vide zarasle šikare, zapuštene voćnjake i pašnjake. Te, kao i svako dijete žele vratiti vizije uz koje su uspavljivana, a za razliku od odraslih, imaju vjeru jer samo uz vjeru, nada se rađa.
Posvećenost organskoj proizvodnji
Vidjevši nas starije koji smo pokrenuli Zvjezdanu plantažu, a dovoljno stari da vide ono najvrjednije što zemlja daje, plod iznikao zahvaljujući čvrstoj volji i vjeri (kao što rekosmo, bez vjere nigdje), baštinjen na čistoj organskoj proizvodnji, zalijevan tmurnim bosanskim kišama i jačan tek žilavim stajskim gnojivom, naš podmladak sjeda s nama starijima i zahtjeva od nas da im omogućimo da i sami osjete tu čar stvaranja.
A takvim dječjim željama, točnije, zahtjevima ne okreću se leđa.
Ponosni i do suza ganuti, uspjeli smo našoj budućnosti tek djelomično pripomoći.
Nisu dali.
„Ne“, – kažu, „želimo stvoriti blagorodne voćnjake, one iz našeg predvorja sna“.
Zvjezdana plantaža
